Veliki uspjeh za 3D printanje - 97% ukupnog broja slušnih aparatića proizvedeno je na 3D printerima

3D printana kučišta za slušne aparatiće, izvor: envisiontec.com

3D printana kučišta za slušne aparatiće, izvor: envisiontec.com

Globalno gledajući, više od 10 milijuna ljudi svakodnevno nosi slušni aparatić. S obzirom na to da je slušni apartić medicinsko pomagalo, on svakom korisniku mora individualno pristajati. To znači da slušne aparatiće nije moguće masovo proizvoditi pomoću jednog univerzalnog kalupa, jer svaki pacijent ima drugačiji oblik uha.

Prije nego što su se slušni aparatići počeli proizvoditi pomoću SLA tehnologije 3D printanja, proizvodili su se tradicionalnim metodama. Dakle, svakom pacijentu uzeo bi se otisak ušnog kanala. Pomoću tog uzorka izradio bi se silikonski kalup iz kojeg bi se dobilo plastično kučište za slušni aparatić.

Nakon izrade kučišta, na kučištu treba izbušiti sve potrebne otvore kako bi se poslije elektronika mogla montirati. Zatim bi se kučište obradilo brusnim papirom, pa bi ga se slalo na lakiranje.

Očito, izrada slušnih aparatića zahtijeva mnogo koraka, a to znači da su liste čekanja velike te da je sama proizvodnja po sebi jedan zahtijevan proces. Na sreću, potencijal 3D printanja bio je prepoznat i proizvodnja slušnih aparatića zauvijek se promijenila na bolje.

Uporabom SLA 3D printera koji su u mogućnosti proizvoditi izuzetno precizne i glatke modele za svakog individualca, proizvodnja slušnih aparatića se znatno ubrzala i poboljšala. Kao što smo već i naveli, svaki slušni aparatić drugačijeg je oblika kako bi savršeno pristajao pacijentu. Naravno, uvijek dođe do situacija u kojima aparatić nije dobro izrađen i ne paše, stoga ga pacijent vraća i traži novi.

Sudeći po izvorima, stopa povratka slusšnih aparatića zbog lošeg pristanka u ušni kanal spustila se sa 40% na znatno manjih 10% zahvaljujući 3D printanju.

Razlog zbog kojega je 3D pritanje toliko ubrzalo proizvodnju je to što je potrebno znatno maje koraka u proizvodnji. Umjesto uzimaznja uzorka ušog kanala, uporabom 3D skenera izradi se 3D sken pacijentovog ušnog kanala koji se pretvara u 3D model koji se šalje na 3D printer.

Taj proces znatno je brži i efikasniji, a to pokazuju i brojke. Za proizvodnju jednog slušnog aparatića obrazovani radnik trebao bi uložiti jedan dan rada, dok 3D printanje isti posao obavi za 2-3 sata.

I tako je 3D printanjem postignuta prava revolucija. Od zahtijevnog procesa proizvodje koji uključuje mnogo sati ručog rada nastao je automatizirani, brži proces, sve za dobrobit pacijenata.

Leo Gregurić